Bolesti štitnjače su danas jedan od najraširenijih javnozdravstvenih problema. Pogađaju milijune ljudi širom svijeta, naročito u generativnoj i najproduktivnijoj dobi života.

Bolesti štitnjače zahtijevaju od samog bolesnika, ali i njegove obitelji, radne okoline te šire društvene zajednice aktivan angažman u unaprjeđenju kvalitete života oboljele osobe. Uzrok su značajnih poremećaja zdravstvenog stanja i smanjuju kvalitetu života te utječu na svakodnevni život i aktivnosti pojedinca.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu je dvije milijarde oboljelih od nekog poremećaja štitnjače, od toga njih 20% stanovnici su Europe. Žene češće obolijevaju od bolesti štitnjače, svaka treća žena ima čvor na štitnjači, a svaka deseta ima neki od poremećaja funkcije štitnjače.

Karcinom štitnjače je češći oko četiri puta u žena nego u muškaraca, a najčešće se otkriva kod žena u srednjoj životnoj dobi. Hrvatska je po učestalosti karcinom štitnjače na petom mjestu u Europi, na 13-tom mjestu u svijetu, ali smrtnost od karcinoma štitnjače je među najnižom u svijetu. Bolesti štitnjače su često udružene s drugim bolestima žlijezda s unutarnjim lučenjem i autoimunim bolestima, srčanim bolestima, problemima u trudnoći, depresijom, kroničnim stresom, anksioznošću.

Rizični čimbenici za razvoj bolesti štitnjače

Umor, porast tjelesne težine, bolovi u mišićima, nakupljanje i zadržavanje tekućine, netolerancija prema hladnoći ili vrućini, migrene, afte – neki su od simptoma koji upućuju na poteškoće u radu štitnjače.

Uzroci nastanka poremećaja rada štitnjače mogu biti autoimuni procesi u organizmu, loša prehrana, nedovoljan unos joda, pojedini lijekovi, stres, genetika, trudnoća, menopauza, pušenje. Tijekom ranog razvoja djeteta, nedostatak hormona štitnjače dovodi do poremećaja razvoja mozga, uzrokuje smanjeni rast i kognitivni potencijal u djece. Učestalost kongenitalne hipotireoze je oko 1 na 4.000 novorođene djece. Najučestalije bolesti štitnjače su guša (struma) koja nastaju uslijed nedostatka joda, tireoiditisi (upalne bolesti štitnjače), Grawes-Basedowljeva bolest, hipotireoza i hipertireoza, Hashimotov tireoiditis (autoimuna bolest), toksični adenom (dobroćudni tumor).

Preventiva i rana dijagnostika su najvažnije!

Za dijagnosticiranje bolesti štitnjače koriste se: ultrazvuk štitnjače (color doppler), odnosno cijelog vrata, laboratorijski krvni testovi za otkrivanje rada štitnjače, ciljana punkcija štitnjače pod kontrolom ultrazvuka vidljivih čvorova u štitnjači, scintigrafija štitnjače.

CT i MR štitnjače su dopunske pretrage koje se mogu također koristiti u dijagnostici bolesti štitnjače. Također, u svakog novorođenog djeteta uzima se krv iz pete treći dan po rođenju i određuje TSH. Ako je TSH povišen, ponavlja se uzimanje uzorka krvi za određivanje T4 i TSH kako bi se dokazala ili isključila hipotireoza (kongenitalna novorođenačka hipotireoza).

Pripremila: Marija Škes, mag. educ. reh., Odjel za promicanje zdravlja, Služba za javno zdravstvo

Facebook komentari