Hashimoto je upalna bolest i najčešći uzrok za usporen rad štitnjače. Uzrok nastanka Hashimoto sindroma ne nalazimo u hormonalnom poremećaju, već u upalnom i imunološkom poremećaju. Bitno je naglasiti da 90% osoba koje imaju dijagnosticiran Hashimoto na kraju razvijaju hipotireozu, te na kraju ovo stanje ipak postaje hormonalni poremećaj. Osobe koje imaju dijagnosticiran Hashimoto imaju i povišena antitijela (Anti-TPO i Anti-TG) čijim pregledom se vrši dijagnoza ili im je Hashimoto dijagnosticiran na pregledu štitne žlijezde ultrazvukom. Neka statistika nam pokazuje da 9 od 10 oboljelih od Hipotireoze imaju i Hashimotov sindrom, no on često ostaje ne dijagnosticiran jer se napravi samo test na jedna antitijela ili se samo napravi pregled ultrazvukom.

Simptomi Hashimoto tireoiditisa:

  • problemi s koncentracijom
  • umor i fizička slabost
  • promukli glas
  • gubitak kose
  • anksioznost
  • smanjen libido
  • problemi s gutanjem
  • bolovi u zglobovima/mišićima

Simptomi Hashimoto sindroma su zaista mnogobrojni i raznoliki i često se prepisuju nekim drugim stanjima pa se iz tog razloga nekada na vrijeme ne prepoznaju i ne dijagnosticiraju.

Veza Hashimota i nadbubrežne žlijezde

Kako bi u potpunosti razumjeli Hashimoto sindrom, kako i zašto nastaje, neminovno se moramo pozabaviti i adrenalnom žlijezdom i njenom ulogom u regulaciji stresa. Teško da ćemo uspjeti ići kroz život, a da ne doživimo stresne situacije. Isto tako naše tijelo ima urođen mehanizam zaštite koji pokreće kao odgovor na stresore. Problem nastaje kada mi živimo život prepun stresa, kada tijelo nema odmora i kada ti isti mehanizmi koji nas štite rade prekomjerno.

Nadbubrežne žlijezde se nalaze iznad bubrega i njihova glavna funkcija u tijelu je regulacija hormona stresa – adrenalina i kortizola. Kada naš živčani sustav dobije informaciju o nekoj opasnosti, nadbubrežne žlijezde počinju ispuštati hormone u krv i u našem tijelu pokreću mehanizam koji nazivamo “fight or flight”. Istovremeno podiže nam se tlak i stežu nam se krvne žile, te se zaustavljaju svi probavni procesi. Kada našem tijelu ne osiguramo periode sa sniženim lučenjem hormona, odnosno kada nakon stresnih događaja i velikih količina stresnih hormona ne osiguramo period odmora, naše nadbubrežne žlijezde dolaze u stanje potpune iscrpljenosti.

Iscrpljene nadbubrežne žlijezde prepoznat ćete tako što ćete osjećati kronični umor, imati probleme sa snom kao što je nesanica, moguće je da ćete osjetiti anksioznost, depresiju ili imati velike promjene u raspoloženju.

Često ljudi govore da se osjećaju “low” i da im ništa nema smisla. Razumijevanjem procesa u tijelu lakše možemo razumjeti i na vrijeme prepoznati što nam se događa. Stvar je u tome da će nam iscrpljena nadbubrežna žlijezda “posisati” našu energiju koju bi inače koristili za mnoge tjelesne i psihičke procese, a koji se sada svi usmjeravaju da nekako prebrodimo krizu i doslovno preživimo.

Hashimoto i stres definitivno nisu najbolji prijatelji. Štitnjača će odreagirati na stanja velikog stresa i na dugotrajna stanja iscrpljenosti organizma, te je na nama da uz medicinsku terapiju preuzmemo odgovornost za to kako živimo i da si počnemo postavljati pitanja kako je došlo do poremećaja našeg zdravlja?

Energetika i Hashimoto

Kroz naše terapije, seminare i radionice zaista je kroz ovih 10 godina prošlo jako puno raznih oboljenja. Problemi sa štitnjačom nažalost kotiraju visoko na listi najučestalijih i ono najgore, sve više je mladih osoba koje se bore s problemima u radu štitne žlijezde i koje se već u ranoj dobi moraju podvrgnuti uzimanju lijekova.

Ono što je bitno naglasiti je da nikada nije kasno! Dijagnosticiran vam je Hashimoto ili neki drugi poremećaj u radu štitnjače? Sagledajmo to kao alarm. Naše tijelo je inteligentan i zaista nevjerojatan “mehanizam” i sve u njemu i u načinu na koji je posložen ima ulogu i smisao.

Ako naše tijelo izložimo nećemo što nije dobro za nas i držimo ga tamo učestalo i dugotrajno, onda nije tako neobično da će u tijelu nastati određen disbalans koji će se zatim s vremenom preseliti i na fiziku i u konačnici će se uprizoriti kao određeno oboljenje. S energetskog stajališta za bioterapiju odnosno, za terapiju pomoću bioenergije nije bitno da li je uzrok na psihološkoj, energetskoj razini ili na tjelesnoj razini. Energetika čovjeka promatra kroz sve razine njegova postojanja i bavi se blokadama tj. disbalansima i to tako da dovodi procese u tijelu u stanje prije oboljenja – u stanje protoka i ravnoteže.

Kao komplementarna terapija, bioterapija uz medicinsku terapiju (ako vam je prepisana od strane liječnika) nudi neinvazivne protokole za tretiranje Hashimoto sindroma. Bioterapija će djelovati na mentalnu razinu u smislu da će opustiti sistem i vratiti živčani sustav u stanje opuštenosti, kroz energetiku će djelovati na micanje blokada koje su nastale uslijed stresa, a na psihološkoj i emotivnoj prirodi vratit će nam osjećaj osobne moći, autonomije nad vlastitim životom i pomoći nam da stvorimo potreban kapacitet kako bi naš imunološki sustav odradio svoj posao.

Ako pogledamo kroz prizmu energetike, onda moramo sagledati i što je dovelo do toga da se dogodi takav disbalans u tijelu. Na nama nije da ljudima koji potraže našu pomoć govorimo što da rade i koje promjene da unesu u svoj život. To bi bilo nametanje vlastitog stava i vlastite volje. Na nama je da budemo aktivna podrška u tome da oni sami dođu do spoznaja i do vlastitih uvida koji će im pomoći da sebe upoznaju bolje, da na neki drugi način reagiraju na situacije u svom životu ili da si osiguraju ono što im treba kako bi podržali svoje zdravlje i živjeli život s većim kapacitetom za ono što život nosi. Odnos prema promjenama i način na koji se nosimo s promjenama zasigurno igra veliku ulogu u tome kako ćemo reagirati na događaje i kakav otisak će oni ostaviti na nas. Ako se u nas uvukao strah od promjene, ako osjećamo anksioznost svaki puta kada nas život iznenadi, onda će takve reakcije zasigurno imati negativan utjecaj na naš sustav. No, ako osvijestimo da je život prepun mijena i da fleksibilnost prema promjenama znači i fleksibilnost uma i fleksibilnost srca da prihvati nove stvari (bile one nekad loše ili dobre) onda ćemo lakše “plivati” u životnim situacijama i naše reakcije će biti u skladu s time – mirnije i povoljnije za nas.

Spomenula sam blokade – što ako blokade nisu da ih na silu razbijamo već da ih osvijestimo, prihvatimo i s njima rastemo? Možda se glavna promjena ne događa silom prema sebi, već spoznajom i prihvaćanjem sebe.

autorica: Marina Pirš
Bioterapeutkinja, predavačica i osnivačica centra

Facebook komentari